Željko Pejović život posvetio planini: “Arhivirao” i najveće vrhove Evrope

0
604
Foto: Privatna arhiva

Planinu je zavolio od malih nogu i više se nije odvajao od nje. Za to vrijeme uspio je da „arhivira“ najveće evropske vrhove i usput se osim u planinarenju, oproba i u mnogim drugim ekstremnim sportovima.

Kolašinac, Željko Pejović, podijelio je za naš portal svoje višedecenijsko iskustvo druženja sa prirodom i planinskim vrhovima, a sve je počelo na katunu obližnje Bjelasice.

“S obzirom da sam rođen u planinskom kraju ali i da sam najduži dio ljeta kao dječak provodio na jednom od katuna na planini Bjelasici ne čudi otkuda interesovanje za planinskim sportovima i generalno planinarenjem. Tako da otkada znam za sebe volim da provodim vrijeme u planini”, navodi naš sagovornik.

Davno je prestao da broji vrhove koje je osvojio, ali gotovo da nema yna;ajnijeg u Evropi na koji se nije peo.

“Od značajnijih uspona izdvojio bih uspon na najvisočiji vrh Evrope, Elbrus. Sa istog sam se spustio skijama. Zatim neke od najvisočijih vrhova Alpa, kao što su Mon Blan, Grosglokner, Grand Paradizo. Izdvojio bih i Damavand u Iranu, ugašeni stratovulkan. Mogu reći da sam na svim ovim ekspedicijama imao dosta dobre vremenske uslove, a i uvijek sam išao dobro kondicijski pripremljen tako da ni na jednoj od tih ekspedicija nisam imao većih problema. Neki vrhovi su tehnički zahtjevniji dok su neki kondiciono teži”, ističe Željko koji se osim planinarenja bavi i drugim sportovima koji su vezani za boravak u prirodi, kao što su skijanje, kanjoning i planinski biciklizmom.

Svjedok je i da planinarenje u Crnoj Gori u posljednje vrijeme biva sve popularnije.

“Što se tiče zastupljenosti rekreativnog planinarenja u Crnoj Gori mišljena sam da iz godine u godinu sve veći broj naših ljudi želi da upozna planine koje ih okružuju.Zahvaljujući dobrim promoterima naših planina, zatim i ovoj situaciji sa pandemijom ljudi su se više okrenuli zdravim aktivnostima, ali moramo biti mnogo više posvećeni njihovom očuvanju i njihovoj zaštiti. Siguran sam da će se upoznavanjem ljepota i bogatstva naših planina probuditi ta svijest kako bi zaštitili ovo što imamo a imamo mnogo toga na ovom malom prostoru”, navodi on.

Svakako da je jedna od najuzbudljivijih ekspedicija bila prilikom osvajanja Elbrusa, koji je i te kako zahtjevan.

“Prilikom uspona na Elbrus plan je bio da se popnemo za četiri ili pet dana da bi se što bolje aklimatizovali za taj zadnji dan i završni uspon. Prva dva dana je sve išlo po planu, svi članovi su se osjećali dobro. Na kraju drugog dana postavili smo šator blizu spasilačkog punkta, ruska skraćenica MČS i od istih dobijamo informaciju da će još jedan dan biti dobar a da nakon toga slijedi nekoliko izuzetno loših dana i da oni nikako ne preporučuju uspon u tim danima. U tom trenutku nalazimo se na visini od 4100 mnv. Treba savladati još 1500 metara visinske, što je u ovim uslovima dosta zahtjevno. Zbog saznanja koja imamo odlučujemo svi zajedno da odmorimo par sati i da oko dva sata ujutro krenemo i pokušamo stići do vrha. Vrijeme se mijenja iz sata u sat. Po dogovoru uspon započinjemo u dva sata, vjetarpojačava a temperatura ide u minusu i preko 30.Nakon sat vremena jedan od članova ekspedicije odustaje zbog promrzlina na rukama. Od ovog dijela (stijena Pastuhova) počinje najopasniji dio uspona tokom kojeg je neoohodno pratiti jarke markere koji obilježavaju najbezbjedniji prolaz do vrha zbog velikog broja sniježnih pukotina. Oko devet sati izlazimo na Sedlo 5.200 mnv. Koje razdvaja zapadni od istočnog vrha. Preostaje još oko 400 m visinske. Jedan od članova ekspedicije ima problema sa hipoksijom ali ipak odlučuje da proba još malo, ali nakon nekih 100 metara odustaje i on. Izuzetno jak vjetar nas prati svo vrijeme, ali je sunčano. Nakon više od devet sati uspona izlazimo na vrh. Pogled vrijedan truda koji je tih dana uložen. Nakon 30 minuta provedenih na vrhu krećemo nazad. S obzirom da sam na skijama uspijevam da se spustim za nekih 35 minuta do kampa dok ostatak ekspedicije stiže nakon više od šest sati”, ispričao je za kraj razgovora Željko Pejović.