Olimpijske igre, Novakova “Аhilova peta”

0
23
Foto: Twitter

Godinama smo navikli da Novak Đoković melje svoju konkurenciju, naročito u poslednje vrijeme kada mu konkurenti sa ATP liste nijesu ni do koljena.

Na dobro se lako navići, a srpski as je ovoga ljeta pokazao da je vjerovatno najveći igrač bijelog sporta svih vremena. Međutim, svi veliki heroji imaju svoju slabu tačku. Baš kao što je Ahil imao petu, tako i Novak ima bolnu tačku, a to su Olimpijske igre.

Ni ovoga puta prvi reket svijeta nije uspio da se domogne zlatne medalje, a ona mu je u Tokiju bila prvi i osnovni cilj. Đoković je u glavnom gradu Japana bio glavni pretendent da zlatnu kolajnu stavi oko svoga vrata, ali ga Božiji putevi ni ovoga puta nisu odveli tamo gdje je on priželjkivao, a čak nije uspio ni da se domogne bronze za koju se utješno borio.

Samo jednom se Novak poradovao odličju u singl konkurenciji na Olimpijskim igrama. Bilo je to, sada već daleke, 2008. godine u Pekingu, ali je tada to odličje zasijalo kao zlato jer je Novak te iste godine osvojio i svoju prvu Gren slem titulu i definitivno nije bio najveći favorit na Igrama.

Uslijedile su Igre u Londonu 2012. i Novak je sa najvećim ambicijama doputovao u prestonicu Velike Britanije. Na tom olimpijskom turniru srpski teniser je dogurao do polufinala i tu stao – savladao ga je domaći teniser Endi Marej, a onda je Đoković u meču za bronzu izgubio od starog druga Huana Martina del Potra.

Pravi šok uslijedio je na startu olimpijskog turnira 2016. godine u Rio de Žaneiru. Ponovo je Srbija poslala Đokovića na najveću smotru sporta da se vrati sa zlatnim odličjem oko vrata, ali ponovo to nije dočekala. Ovoga puta Novak je svoj put završio već u prvom kolu kada ga je, ponovo, u dva taj-brejka, eliminisao Huan Martin del Potro.

Od te 2016, pa sve do 2021, Novak je izrastao u istinskog giganta, najprepoznatljiviju sportsku ličnost na planeti i čovjeka koji je pomjerio granice. Početkom jula ove godine, kada je osvojio Vimbldon, Novak se izjednačio sa Rodžerom Federerom i Rafaelom Nadalom po broju gren slem trofeja (20), ali sa boljim učinkom u gotovo svim ostalim segmentima.

Sa reputacijom najboljeg svih vremena, Novak je odlučio da se zaputi u Tokio, na Olimpijske igre, s jedinim ciljem – zlatnom medaljom. I, čini se, nikada nije bio izrazitiji favorit, što zbog fantastične forme i tri osvojena gren slema u sezoni, što zbog osakaćene konkurencije (odustali Nadal, Federer, Marej, Cicipas…).

Formu je brusio na Crnogorskom primorju, pa odatle otišao pravo za Tokio gdje je izazvao pravu pometnju. Svi su željeli da se fotografišu sa njim i mnogima je to uspjelo. Danima smo gledali kako se svjetski sportisti hvale po društvenim mrežama slikama sa srpskim teniserom.

A onda je Novak pomalo iznenadio javnost odlukom da nastupi i u miks-dublu sa sunarodnicom Ninom Stojanović. Kako je i sam selektor Viktor Troicki priznao, uzalud je bilo moliti Novaka da odustane od miks-dubla, Srbiji je želio da donese dvije medalje.

I odlično je gurao. Protivnici su padali kao klade i u singlu i u miks-dublu, sve do tog kobnog polufinala i meča sa Aleksanderom Zverevom. Prvi set je bio perfektan, drugi započeo sjajno, a onda se dogodio neobjašnjiv pad. I fizički i mentalno, Novak je izgledao kao 10 godina stariji čovjek.

Čini se da je zamor materijala i prevelika potrošnja, kako fizička, tako i psihička, na paklenoj vrućini tokijskog betona uzela danak kod gvozednog čovjeka zvanog Novak Đoković.

Stiče se utisak da je Novak preuzeo preveliko breme na sebe i da je nastup u dvije konkurencije ovoga puta bio prilično nepromišljen potez. Vjerovao je rođeni Beograđanin da će na krilima sjajnih uspjeha u ovoj sezoni oduvati konkurenciju i u Tokiju, naročito kada se uzme u obzir da tamo nijesu došli njegovi najveći takmaci.

Ipak, Olimpijske igre su bile i ostale bolna Novakova tačka. I nije u pitanju motivacija, nije u pitanju manjak želje, u pitanju je loš tajming i pogrešan izbor. Nadal je odustao od Olimpijskih igara iako je poslednji turnir igrao još početkom juna na Rolan Garosu, a ni Federer se nije usudio da sa svojih 40 godina poslije Vimbldona ode u Tokio.

Novak je svoje fizičke i psihičke mogućnosti precijenio, naročito kada je odlučio da zaigra u miks-dublu. Dva meča dnevno nisu preporučljiva ni za supermena kakav je on. Zaključujemo da Olimpijske igre gotovo uvijek dođu u nevrijeme za Novaka. Zašto? Zato što srpski as nikada na tako veliku smotru sporta ne ode, prije svega, odmoran. Varaju se svi koji misle da se prije OI mogu igrati tako veliki turniri, osvajati tako velike titule u superuzbudljivim finalima, a onda otići na OI i volšebno uzeti zlatna medalja.

Nije to samo ovoga puta, tako je bilo i u prethodna tri pokušaja. Novak se nije trudio da odloži neki turnir zarad bolje pripreme za Olimpijske igre. On je svoje tijelo i svoj um gurao do granica izdržljivosti, a ono mu je odgovorilo na način što mu je pokazalo gdje je njegov limit i njegova granica.

Na kraju, Đokoviću ostaje da se, prije svega, dobro odmori, analizira situaciju i da psihički prebrodi ovaj bolan momenat. Jer, nikada se ne zna, Pariz i 2024. godina nisu daleko.

Izvor: Dan