Velika većina navijača sa prostora bivše Jugoslavije sa sjetom se sjeća vremena kada je postojala velika država i kada je tadašnja prva fudbalska liga bila sinonim za jako takmičenje koje je uživalo ugled u svijetu.
Raspadom Jugoslavije opalo je i interesovanje za fudbalom na ovim prostorima, a samim tim i stadioni su postali prazniji, navijači sve češće utakmice prate ispred malih ekrana, ili ih, nažalost, sve manje i prate.
Stadionska infrastruktura tadašnje zemlje bila je na zavidnom nivou, a ovo je prilika da se prisjetimo najvećih stadiona bivše Jugoslavije.
Stadion pod Goricom (Podgorica, Crna Gora), otvoren 1947, kapacitet 11.080
Grbavica (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), otvoren 1953, kapacitet 13.500
Goce Delčev (Prilep, Sjeverna Makedonija), renoviran 2016, kapacitet 15.000
Karađorđe (Novi Sad, Srbija), otvoren 1924. godine, više puta renoviran, kapacitet 15.000
Gradski stadion Tetovo (Tetovo, Sjeverna Makedonija), otvoren 1980, kapacitet 15.000
Čika Dača (Kragujevac, Srbija), otvoren 1949, kapacitet 15.100
Bilino Polje (Zenica, Bosna i Hercegovina), otvoren 1972, kapacitet 15.292
Stožice (Ljubljana, Slovenija), otvoren 2010, kapacitet 16.038
Gradski stadion Priština (Priština, Kosovo), otvoren 1953, kapacitet 16.200
Gradski vrt (Osijek, Hrvatska), otvoren 1980, kapacitet 17,061
Gradski stadion Smederevo (Smederevo, Srbija), otvoren 1930, kapacitet 17.200
Čair (Niš, Srbija), otvoren 1963, kapacitet 18.151
Gradski stadion Kosovska Mitrovica (Kosovska Mitrovica, Kosovo), otvoren 1938, kapacitet 18.500
Omladinski stadion Beograd (Beograd, Srbija), otvoren 1957, kapacitet 19.100
Stadion Partizana (Beograd, Srbija), otvoren 1951, kapacitet 32.700
Filip II (Skoplje, Makedonija), otvoren 1947, kapacitet 33.460
Poljud (Split, Hrvatska), otvoren 1979, kapacitet 34.198
Maksimir (Zagreb, Hrvatska), otvoren 1912, kapacitet 35.123
Asim Ferhatović Hase (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), otvoren 1947, kapacitet 37 500
Rajko Mitić (Beograd, Srbija), otvoren 1963, kapacitet 55 568
