Na tronu može biti samo jedan

0
82
Foto: Skynews.com

Kada je sa četiri godine prvi put uzeo reket u svoje ruke, Novak Đoković je imao jedan san, da bude najbolji na svijetu. I niko tako vjerno nije dosanjao svoje snove kao srpski as. Kroz užase rata, raspada Jugoslavije, beogradskih skloništa tokom bombardovanja, maleni Novak je maštao da pokori svijet, ali ne na zao i loš način, već da tom svijetu pokaže da se na Balkanu može i drugačije razmišljati, da se sa Balkana može otići do neslućenih zvijezda, a da na tom putu nikoga nijeste oštetili, pregazili ili nanijeli mu bol.

Teniski i sportski kralj, od juče i vrlo vjerovatno najveći igrač bijelog sporta ikada, još jednom je impresionirao planetu, zaslužio poštovanje svih i prijatelja i protivnika i sportskih znalaca i onih koji nemaju dodirnih tačaka sa sportom.

Osvajanjem Vimbldona, Novak je stavio svojevrstan pečat na svoju zapanjujuću karijeru. Izjednačio se Rafaelom Nadalom i Rodžerom Federerom po broju Gren slem titula (20), ali sada je već jasno da Novak, ipak, nije jednak sa dva najveća konkurenta.

Prije svega jer drži brojne druge rekorde koji ga izdvajaju od dva najveća rivala, a sada kada je uzeo i isti broj Gren slemova kao njih dvojica, naprosto, sebe je stavio na pijedestal najvećeg.

Đoković je iz godine u godinu uspijevao da nas zadivi načinom na koji je stizao do trijumfa i velikih trofeja. 2011. godine smo mislili da bolje od onoga ne može, pa je 2015. bio fantastičan. Nakon povrede i odsustva sa terena, zatim operacije lakta, svi su mislili da se Novak istrošio, fizički i psihički pao…

Međutim, probudio se tada jedan novi div, jedna sportska gromada koja je bila u stanju skoro da samelje svoju konkurenciju. Čini se da kako godine prolaze, Đoković postaje sve bolji i bolji, da, iako već ima 34, ne djeluje kao neko čije tijelo polako počinje da ulazi u mirniju fazu života.

Upravo tu se i postavlja pitanje, koliko još Đoković može biti na najvećem nivou i gdje se nalaze njegove granice? Svjedoci smo da je Federer koji u avgustu puni 40, već u poodmaklim sportskim godinama. Nadal ima 35, a ono što nas posebno intrigira jeste činjenica do koliko trofeja bi Đoković mogao da stigne ako bi još 3,4 godine igrao na vrhunskom nivou. Teško se može i naslutiti, ali, svakako, njegovim navijačima srce zaigra od pomisli da bi njihov ljubimac uskoro mogao biti i nenadmašan, vjerovatno za sva vremena.

Njegova mentalna snaga naprosto je nevjerovatna i izvjesno je da bi trebalo konstatovati nekog iskusnog psihologa koji bi bar donekle mogao da pojasni kako taj Beograđanin crpi snagu, kako se bori sa pritiskom i gdje pronalazi takav motiv. Fascinantno je da u momentima kada se publika okrene na stranu protivnika, Đoković upravo tada dobija najveću snagu, prkosi i rivalu i publici i kao da se hrani takvom atmosferom. Na kraju to, obično, rezultira Novakom trijumfom.

Sada samo možemo da se nadamo da će Novak igrati što duže, ali i da će Federer i Nadal izvući još koji atom snage iz svojih šampionskih tijela kako bi nepobjediva trojka svjetskog tenisa i dalje bila zajedno i kako bi ljubitelji bijelog sporta vijdeli još koji međusobni okršaj ovih velikana.