Može Ibra sa Balkana, ali Balkan ne može iz njega: Šveđanin svoje korijene ne zaboravlja

0
214
Foto: AFP

Mnogo sportista rođenih na prostorima bivše Jugoslavije nikada nije tako revnosno podsjećalo svoju okolinu odakle je, kao što to radi superstar svjetskog fudbala Zlatan Ibrahimović.

Ovaj momak, čak, nije ni rođen na Balkanu. Daleke 1981. godine rodio se u švedskom Malmeu kao dijete jugoslovenskih emigranata – Šefika Ibrahimovića iz Bijeljine, inače harmonikaša, i Jurke Gravić iz Zadra. Njegova majka tada nije ni slutila da je na svijet donijela jednog od najpopularnijih fudbalera ikada.

Momak koji će u oktobru napuniti 40 godina i dalje igra sjajan fudbal. To najbolje potvrđuju i partije u dresu Milana koga Ibra praktično nosi na svojim plećima više od godinu dana.

Korpulentnom Šveđaninu godine ne predstavljaju problem, sjajno barata loptom, okretan je, brz i veoma ubojit kada se nađe pred protivničkim golmanom. Sjajan osjećaj za gol krasio ga je tokom cijele karijere i nije ga napustio ni danas kada ga možemo nazvati fudbalskim veteranom.

Ipak, postoji nešto što Ibru izdvaja od ostalih fudbalera, a slobodno možemo reći i od ostalih sportista. To je njegov specifičan temperament, pojava i način ophođenja prema okolini.

Očigledno je da je od oca i majke naslijedio ono zbog čega su mnoge generacije pobjegle sa Balkana, na neki način pokušavajući da promijene svoj mentalitet, da žive nekim drugim životom. Ipak, Ibra je to odradio na sasvim drugačiji način, Balkan je predstavio onakvim kakav jeste, pokazao njegov specifičan šmek i melos i pri tom pobrao simpatije velike većine ljudi.

Šta mislite, koliko bi ljudi imalo hrabrosti da se na velikoj sceni pojavi uz taktove pjesme “Jutro je”, Nade Topčagić, kao što je to uradio Ibra prije par noći? Vjerovatno bi velika većina ljudi izabrala sasvim drugačiji način, ali je Šveđanin izabrao svoj i opet kupio ljude sa ovoh prostora, a vjerujemo i šire.

Harmonika koju je njegov otac volio i njemu je sigurno jedan od omiljenih instrumenata, pa njeni taktovi često su na Ibrinom repretoaru. Ne libi se da u svlačionici pusti neki hit sa ovih prostora dok ga saigrači blijedo gledaju i pitaju se kakvi su to zvukovi, šta se to na bvrdovitom Balkanu sluša.

Čovjek koji nije ni rođen na Balkanu, ovo turbulentno poluostrvo očigledno itekako nosi u srcu i osjeća svaki njegov puls i damar. Svi narodi sa ovih prostora mogu ga nazvati svojim, jer Ibra se nikada nije dijelio po tom pitanju, a stiče se utisak da je više uradio na ujedinjenju ljudi iz naših zemalja nego ijedan diplomata ili političar.

I držanjem na terenu pokazao je da nikada nije dao na sebe, opet, karakterišući i pokazujući borbeni duh ljudi sa ovog tla. Često je bio u klinču, ali iz tog nije izlazio pognute glave, već viteški i poštujući svog rivala.

Ibri samo možemo poželjeti dobro zdravlje, sreću i da ga dobra forma i dalje služi. A, ne sumnjamo da Balkan nikada neće izaći iz njega i to onaj Balkan na koga smo svi ponosni.