Masakr na OI u Minhenu 1972. godine

0
66
Foto: Pinterest.com

Poslijeratna Njemačka se u svakom pogledu trudila da pokaže pacifizam i da zaboravi sve strahove. Te 1972. na Igrama u Minhenu nije rat bio dovoljno daleko za istorijski zaborav, a trebalo je ugostiti dosta potomaka žrtava.

Olimpijske igre su, izvjesno, najbolja manifestacija globalnog mira i zajedništva i njemačke vlasti su na svaki način podržavale otvorenu i prijateljsku atmosferu. Terorizam do tada, istina, nije stigao u Evropu, a s druge strane, Njemci nikako nijesu htjeli da jake mjere obezbjeđenja nekome liče na “slike iz prošlosti”.

Bezbjednost je bila na nivou sprečavanja slučajnih izgreda, realitvno se lako prolazilo i bez propusnica, a preskakanje ograde oko olimpijskog sela je spadalo u redovnu, noćnu, neometanu vježbu.

Iako su organizatori predvidjeli pojačane mjere bezbjednosti oko paviljona gdje su bili smješteni Izraelci, očigledno su zazirali od vidne pojave naoružanih ljudi sa psima, pogotovo oko Izraelaca i pogotovo na svega 16 km od mjesta Dahau u kojem se u Drugom svjetskom ratu nalazio koncentracioni logor.

U pola 5 ujutru 5. septembra, osam Palestinaca, pripadnika grupe “Crni septembar” preskočilo je žičanu ogradu noseći torbe sa automatskim pištoljima i bombama, uz manju pomoć američkih sportista koji su se istim putem vraćali iz noćnog provoda i koji su mislili da pomažu kolegama sportistima.

Teroristi su naišli na nekoliko budnih Izraelaca, koji su pružali otpor, pri čemu su dva Izraelca ubijena. Ostali su uhvaćeni na spavanju.

Posle isticanja zahtjeva za oslobađanje 234 zarobljenika iz zatvora u Izraelu, kao i oslobađanje Andreasa Badera i Urlike Majnkopf, pregovori sa palestinskim fedajinima su nastavljeni da bi oko 10 sati uveče bili poslati autobusi koji će teroriste i taoce odvesti do vojnih helikoptera kojima će biti prebačeni u Firstenfeldbruk, obližnju vazdušnu bazu NATO.

U međuvremenu pripremljena je zasjeda na aerodromu. pet snajperista je raspoređeno na dominantne položaje kao prva udarna sila. U to vrijeme Njemačka nije imala nikakve specijalno obučene jedinice. Policajci “snajperisti” su odabrani zato što su se u slobodno vrijeme bavili streljaštvom. Jedan od njih, snajper No.2 izjavio je: “Moje mišljenje je da ja nisam snajperista”.

“Boing” 727 koji je trebalo nekuda d odvede teroriste bio je spreman na pisti sa pet, šest policajaca obučenih u letačke uniforme. Neposredno prije nego što će helikopteri stići, ovi policajci napuštaju avion jer su saznali da nije u pitanju dvojica, trojica terorista, kako je tim dobio informaciju, već da ih ima osam i to ozbiljno naoružanih.

Helikopteri slijeću, teroristi oprezno sagledavaju situaciju, nervozni “snajperista” puca, loše pogađa, ostali otvaraju vatru, fedajini odgovaraju na vatru, stvara se nevjerovatan haos. U jednom momentu nastaje zatišje. Tek tada sa aerodroma pozivaju oklopne transportere s dodatnim jedinicama, koji se zaglavljuju u saobraćaju i stižu oko ponoći.

Teroristi uviđaju da se situacija bitno promijenila, pucaju u vezane taoce, u jednom helikopteru i zatim ubacuju bombu u kabinu. Kako su poginula petorica Izraelaca u drugom helikopteru još uvijek je, pomalo, nerazjašnjeno.

U istrazi su postojale indicije da su taoci i jedan snajperista poginuli od policijske vatre, ali rekonstrukcija koju je uradio Tajm magazin na osnovu dostupnih dokumenata iz tužilaštva pokazuju da je jedan fedajini stajao na vratima helikoptera i rafalima pobio taoce.

Trojica terorista su preživjela, dvojicu je Izreal osudio, a jedan, smatra se, još uvijek živi u nekoj bliskoj zemlji i krije se od izraelskih službi.

Olimpijske igre su prekinute po prvi put u modernoj istoriji. Komemoracija je održana 6. septembra na Olimpijskom stadionu uz prisustvo 80.000 ljudi i 3.000 sportista. Za vrijeme komemoracije olimpijska zastava je spuštena na pola koplja, kao i zastave većine zemalja učesnica.