Humska voli Crnogorce

0
68
Foto: Starsport

Putevi crnogorskih fudbalera veoma često su išli preko Beograda gdje je sijaset igrača iz naše države već nakon Drugog svjetskog rata potražilo fudbalasku sreću.

Sa sigurnošću možemo reći da je većina njih upravo u Beogradu i našla traženu sreću, prije svega u klubovima kao što su Partizan i Crvena zvezda.

Prošle nedjelje imali smo priliku da vidimo kako dva crnogorska reprezentativca igraju najbitnije uloge u Partizanu i to na evropskoj sceni. Aleksandar Šćekić je prvo donio produžetke protiv Sočija, a zatim je Igor Vujačić u penal ruletu zapečatio sudbinu opasne ruske ekipe.

Klicala je Humska svojim ljubimcima, a naročito Šćekiću i Vujačiću koji su postali istinski heroji te večeri, ali i dva čovjeka čija su lica među omiljenijim na stadionu Partizana. Tako je nastavljen niz crnogorskih asova koji ostavljaju i koji su ostavili dubok trag u crno-bijelim dresu.

Ovo je odlična prilika da krenemo malo unazad i prisjetimo se nekih sjajnih crnogorskih igrača koji su ostavili veliki trag u Partizanu, barem kada je u pitanju novija istorija. Naravno, trebalo bi nam puno vremena da nabrojimo sve njih, ali ovo su neki koje će Humska ulica zauvijek pamtiti.

Stefan Savić

Sjajni Mojkovčanin danas je jedan od najboljih štopera planete, a njegov put išao j eupravo preko beograda i Partizana u koji je stigao 2010. godine iz BSK iz Borče. I, odmah ej Savić uskočio u vatru i bio izbor Aleksandra Stanojevića te jeseni za mečeve u Ligi šampiona. Već sledećeg ljeta Savić se otisnuo u Mančester siti, a sezonu u Partizanu je okončao duplom krunom.

Mladen Božović

Pristigao je u Partizan 2008. godine iz Budućnosti i domah tog proljeća osvojio titulu sa crno-bijelima. Postao ej nazjenjiva karika na golu Partizana. Postao je rekorder po nesavladivosti kada su u pitanju golmani Partizana jer je mrežu sačuvao netaknutu čak 864 minuta. Iz Partizana je otišao 2010. odigravši 68 utakmica i osvojivši tri titule.

Stevan Jovetić

Već sa 16 godina Stevan Jovetić je u aprilu 2006. debitovao za Partizan. Postao je najmlađi kapiten u istoriji beogradskog velikana, a tada je imao tačno 17 godina, 10 mjeseci i 21 dan. U Partizanu se zadržao do 2008. odigravši 51 meč za crno-bijele uz 13 postignutih golova i osvojivši titulu šampiona države. Iz Humske je otišao u Fiorentinu.

Simon Vukčević

Početak 21. vijeka urezao je jedno ime navijačima Partizana u sjećanje – Simon Vukčević. Ovaj rođeni Podgoričanin već sa 16 godina našao se u omladinskoj školi Partizana, a 2003. je debitovao za prvi tim. Njegove partije, golovi i borbenost bili su nešto što je oduševljavalo Grobare. Simon je u Partizanu ostao do 2006. i za to vrijeme odigrao 52 meča postigavši 13 golova, a navijači će posebno pamtiti sezonu 2004/05 kada je igrao sjajan fudbal. Sa crno-bijelima je dva puta bio šampion države.

Niša Saveljić

Za razliku od gore navedenih igrača, Saveljić svoje prve prave fudbalske korake nije napravio u Partizanu, već u matičnoj Budućnosti i Hajduku iz Kule, a onda je 1995. stigao u Humsku ulicu i tu ostao dvije godine. Veoma brzo je postao ljubimac navijača, naročito zbog partija u vječitim derbijima i golova, a za to vrijeme dva puta je postao šampion SR Jugoslavije. Bio je veoma efikasan, s obzirom da je igrao kao centralni bek, postigavši 11 golova za Partizan.

Predrag Mijatović

Teško je riječima opisati karijeru kakvu je imao popularni Peđa, a navijačima Partizana osmijeh ne silazi sa lica na pomen njegovog imena. U tom klubu proveo je tri godine, od 1990. do 1993, a upravo ga je beogradski velikan vinuo u orbitu fudbalske besmrtnosti. Mijatović je oduševljavao Grobare svojim golovima i bravurama u vječitim derbijima odigravši preko 100 utakmica za crno-bijele i postigavši 44 gola. Šampion SR Jugoslavije postao je upravo 1993. godine kada je i otišao iz kluba potpisavši za Valensiju.

Ivica Kralj

Čuveni golman čija karijera u Partizanu je počela još daleke 1989. godine, pa se kroz prekide nastavljala i dosegla skoro dvadesetogodišnji period. Ovaj rođeni Kotoranin postao je jedan od omiljenijih igrača u novijoj istoriji Partizana. Sigurnost pred golom crno-bijelih i čovjek koji je zauzeo posebno mjesto kod Grobara. Kralj je za Partizan odigrao skoro 150 mečeva postavši četiri puta šampion države sa tim klubom.

Budimir Vujačić

Stameni defanzivac je u Partizan stigao 1989. godine igravši prije toga za Petrovac, Frajburg i Vojvodinu. Čim je stigao u Humsku zagospodario je odbranom Partizana i njome komandovao sve do 1993. Za to vrijeme sakupio je više od 100 utakmica za beogradski klub postigavši 10 golova, a navijaći se posebno sjećaju onoga u vječitom derbiju protiv Zvezde. Sa Partizanom je bio šampion 1993. godine.

Branko Brnović

Početkom devedesetih u Partizanu je bilo mnoštvo crnogorskih asova koji su ostvarili velike karijere. Jedan od njih je i Branko Brnović, čovjek koji je crno-bijele boje nosio u periodu od 1991. do 1994. godine, a u taj klub stigao nakon odličnih partija u Budućnosti. Defanzivni vezista za Parni valjak je odigrao 88 utakmica i postigao 11 golova.

Zoran Batrović

Rođeni Podgoričani je 1988. godine stigao u Partizan igravši do tada za Sutjesku, Jedinstvo, Budućnost i Prištinu. U Hunskoj se zadržao jednu sezonu, ali je kod navijača ostao uvijek upamćen. Partizan je 1989. osvojio Kup Maršala Tita, a upravo je Batrović bio jedan od strijelaca u finalu protiv Veleža u kome je Partizan slavio sa čak 6:1. Batrović je bio jedan od omiljenih igrača kod te generacije crno-bijelih.

POŠALJI KOMENTAR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime