Dubljević: Volim da igram pikado, pomaže mi kada šutiram

0
113
Dubljević, Foto: Blazersedge.com

Crnogorski košarkaš Bojan Dubljević kada nije nije na terenu voli da igra pikado.

Nikšićanin je u razgovoru za sajt Evrolige pričao o ovom hobiju i da je sve krenulo u njegovom rodnom gradu.

Košarkaš Valensije priznaje da mu igranje pikada pomaže na košarkaškim mečevima.

– Igranje pikada mi pomaže kada šutiram na utakmicama. Kada želim da pogodim neki broj moram da se koncentrišem. To je poput slobodnih bacanja – potrebna je koncentracija. Tako da mi to pomaže, objašnjava centar Valensije.

Postoji razlika između Dubljevića na košarkaškom terenu i Dubljevića sa strelicama u ruci.

– Volim da pobijedim i proslavim pobjedu, a koristim i ”trash talk”. Na terenu nisam igrač, koji se tako ponaša, ne koristim ”trash talk”, za razliku od igranja pikada u pabu.

Ljubav prema pikadu datira iz rodnog Nikšića.

– Četiri, pet puta nedjeljno smo izlazili. Igrali smo pikado, bilo je mnogo zabavno. U to vrijeme pikado je bio popularan u Nikšiću. Ne znam zašto – možda zato što je u pitanju mali grad u kojem nemate mnogo toga specijalnog da radite. Jedino da popijete pivo i igrate pikado. Tako da smo svi igrali, prisjeća se Dubljević.

U paru sa bratom Nikolom bio je nepobjediv.

– On je dvije godine stariji od mene i bili smo mnogo dobri. Napredovali smo i ubrzo je čitav grad želio da igra protiv nas. Željeli su da nas pobijede. Bilo je zabavno. Uvijek sam govorio da želim da pobijedim. Takav sam tip – igram da pobijedim.

Sa bratom je imao dug niz nepobjedivosti.

– Izgubili smo jedan meč. Mnogo smo igrali, možda pet puta nedjeljno. U ekipi koja nas je pobijedila bio je Nemanja Vranješ, košarkaš Mornara. Loše smo odigrali tu partiju. Ali, nakon toga smo opet igrali i pobijedili ih, kaže Dubljević.

U Valensiji ne igra mnogo. Ritam je takav da nema mnogo slobodnog vremena.

– Nemamo mnogo vremena sa svim ovim utakmicama i putovanjima. Moji saigrači ne igraju pikado. Igram samo kada mi brat ili prijatelji dođu u posjetu. Ovdje u Valensiji ima jedan pab, zove se ”Liverpul”, u čast fudbalskog kluba – ja sam navijač Liverpula i kada imam vremena odem tamo, pogledam utakmicu Liverpula i igram pikado.

Pokušaće da usavrši vještine.

– Možda, kada se penzionšem, mogu da usavršim vještine igranja pikada. Imaću više vremena. Svi igrači pikada su debeli, piju pivo. Mogu ja to, kaže u šali Dubljević.

Otkrio je kako počinje partiju.

– Uvijek počinjem od broja 17. Ne znam zašto – kad sam počinjao da igram uvijek sam prvo gađao 17, možda zbog toga, zaključio je Dubljević.