Dragoljub Đuričić, čovjek čije je srce udaralo u ritmu bubnjeva navijača Partizana

0
114
Foto: Antonio Ahel/ATA Images

Prije dva dana napustio nas je Dragoljub Đuričić, bubnjar, muzičar, koji je izgubio bitku sa koronavirusom u 69. godini života.

Ovaj rođeni Cetinjanin, osim blistave muzičke karijere, ostaće upamćen i kao veliki čovjek, omiljen među kolegama, ali i kao veliki navijač beogradskog Partizana.

Đuričić nikada nije skrivao svoju ljubav prema crno-bijelim bojama, a pratio je omiljeni klub u skoro svim sportovima. Najčešće je viđan na košarkaškim i fudbalskim utakmicama beogradskog kluba, ali je često pratio i vaterpolo. Zbog toga je vijest o njegovpoj smrti jako pogodila sve u klubu iz Humske ulice.

“Tvoja ljubav prema Partizanu bila je jaka kao svaki udar bubnja! Koliko je on bio tvoj život toliko su bile crno-bijele boje! Počivaj u miru naš prijatelju i pozdravi ekipu! Dragoljub Đuričić, 10. 2. 1953 – 15. 3. 2021”, piše u objavi Partizana na Tviteru.

Baš kao i što je sam klub istakao, Dragoljubovo srce kucalo je u ritmu bubnjeva i to onih sa južne tribine, a često je bio i podrška najvatrenijim navijačima dajući im ritam svojim bubnjevima.

Često je bio u promotivnim spotovima beogradskog kluba, prikupljao je pomoć za posrnuli vaterpolo klub na svojim nastupima, a bio je dio spektakla u Pioniru u sklopu akcije “Grobari za nas”, kada su legende Partizana igrale košarkaški meč.

Đuričić je prije dvije godine bio jedna od poznatih ličnosti koja je predstavila novi dres KK Partizan, a tom prilikom ispričao je i anegdotu u Vladu Divcu.

“Kad je došao u Partizan bio je mali od 2 metra i 12 centimetara. Igrom slučaja smo se povezali preko djevojaka. Djevojke su bile na FDU i onda smo bili usredsrijeđeni jedan na drugoga. Tako da smo provodili puno vremena van terena zajedno, najčešće u Stupici”, piše Telegraf:

  • “Ono što je meni zanimljivo, jeste kad sam ga pitao posle Svjetskog prvenstva u Španiji 1986. kada smo za 50 sekundi u polufinalu protiv SSSR-a izgubili prednost od devet poena, kako se osjećao kad je izgubio ključnu loptu koja je nama odnijela plasman u finale”.
  • “Ispričao mi je tada jednu od najtužnijih priča koje sam ikad u životu čuo. “Ušao sam u halu, praznu. Sam. Sjeo sam i plakao. I molio sam Boga da se sruši hala na mene, jer kako da se vratim u Jugoslaviju, a znam da sam kriv za ovo prvenstvo?! U jednom trenutku mi je iza leđa došao Dalipagić, pomazio me po kosi i rekao mi: “Ti si mlad, imaš puno, puno vremena da im vratiš sve ovo”! I vjerovali ili ne, da li je moguće da je Divac imao baš takvu karijeru, posle takvih riječi”.
  • Ostaće i upamćene Dragoljubove riječi kada su ga pitali zašto toliko voli Partizan.

“A pogledajte samo jednu drugu stvar zbog čega ja Partizan volim? Ja Partizan ne volim mozgom, nijesam nikad razmišljao racionalno, ali sam negdje osjetio tu atmosferu, to drugarstvo, to jedinstvo i mislim da su najveće titule koje su dolazile Partizanu, upravo dolazile iz zajedništva, iz te hemije koja je ludačka. Zato mi navijači kažemo da se Partizan jednostavno voli”.