Cico

0
64
Foto: Guliver

Crna Gora u maju slavi 15 godina nezavisnosti. Za to vrijeme selekcije u mnogim sportovima ostvarile su plasman na velikim takmičenjima, a neke (vaterpolisti i rukometašice) su se pele na najveće postolje. Ipak, crnogorski fudbal još uvijek sanja veliko takmičenje.

Taj san je najbliži bio ostvarenju upravo za mandata Zlatka Cica Kranjčara. U kvalifikacijama za EURO 2012 Crna Gora je igrala najbolji i najljepši fudbal. „Sokoli“ predvođeni Mirkom Vučinićem uspjeli su da pobijede Vels, zatim Bugarsku i Švajcarsku, a zajedno sa prečkom na Vembliju tresla se tada cijela fudbalska Crna Gora jer je remi bez golova i ravnopravan duel sa „Gordim Albionom“ u gostima govorio da je sve moguće.

Priča se ipak nije završila slavno. Razišli smo se sa Cicom prije kraja kvalifikacionog ciklusa, ali je hrvatski strateg ostavio najveći pečat u crnogorskom fudbalu nakon 2006. godine. Zato će Kanjčara osim Hrvatske i navijača Dinama, ali i ostalih timova koje je vodio, pamtiti i fudbalska Crna Gora. Jer sve prije i poslije njega nije bilo na tom nivou na kojem je on postavio nacionalni tim, a koji je na rang listi FIFA-e zauzimao i visoko 16. mjesto.

Foto: Hina

Pokazao je i dokazao svoje znanje i veličinu i kao igrač, ali i kao trener. U dresu „Modrih“ ostavio je ogroman trag, kao i igrajući za bečki Rapid, sa preko 200 postignutih golova za oba tima. Sa Dinamom je bio šampion Jugoslavije 1982. i dva puta osvajač Kupa Maršala Tita. Sa Rapidom dva puta osvaja prvenstvo i tri puta kup Austrije, a 1985. sa timom iz Beča stigao je i do finala Kupa pobjednika kupova.

Tri gola postigao je za reprezentaciju Jugoslavije u čijem dresu je nastupao 11 puta. Debitovao je protiv Kolumbije u Bogoti 1977. godine, a posljednji meč za nacionalni tim odigrao je protiv Francuske u Zagrebu 1983. godine.

Mnogo lijepih riječi čulo se juče od nekadašnjih Cicovih saigrača i trenera kada su saznali za tužnu vijest, a Crna Gora će dugo pamtiti majstora sa zaraznim osmijehom i još zaraznijom pozitivnom energijom, koji su zračili od Gorice do Vemblija i donosili veliku radost navijačima.

Hvala Cico, hvala majstore!