Baš Čelik

0
102
Foto: Australian open/Twitter

Bijaše jedan car, i imađaše tri sina i tri ćerke…tako počinje bajka o Baš Čeliku, a Novak Đoković je danas ispisao novu stranicu svoje bajke koja iz godine u godinu postaje sve bogatija, nekad za titulu sa Mastersa i turnira, a nekad za onu najveću sa Gren slemova.

Novak je kao redovan pretplatnik uredno izmirio svoj račun i ove 2021. godine u vreloj Australiji i podigao deveti trofej u Melburnu, treći uzastopni u tom gradu, a ukupno 18. najveći u tenisu. Srpski as sada je za još jedan korak bliži najvećim rivalima Rafaelu Nadalu i Rodžeru Federeru. Prvi ima jednu, a drugi dvije Gren slem titule više od Novaka.

Čini se da Đoković nezaustavljivo gazi ka zvanju “Greatest of all time” i da je trenutno u mnogo boljoj poziciji u odnosu na Nadala i Federera koji polako ulaze u sam smiraj karijere. Nego, zar je uopšte i bitno ko će biti najveći svih vremena od njih trojice, kada smo imali sreću da se rodimo u vrijeme kada ova tri velikana istinski i bez trunke mrlje predstavljaju svu ljepotu sporta.

Novak je ovog februara u Melburnu pokazao da je još uvijek bez premca i da će mlađe generacije tenisera morati da pričekaju još koju sezonu da Novak kaže “zbogom” i odluči da tron prepusti nekome drugom. Ako je ko i sumnjao prije početka Australijan opena, danas definitivno nema razloga za to. Ni povreda, ni jak protivnik nekada nijesu dovoljno velika prepreka za ovoga čovjeka, za “Iron man-a”.

Meč trećeg kola Australijan opena protiv Tejlora Frica bila je najteža prepreka za Novaka. Tada je prvi reket svijeta imao dva protivnika na terenu, upornog Amerikanca i trbušni mišić koji je popustio posle jednog istezanja. Borio se Novak svim silama, udarao lopticu reketom, a onda kao ranjeni vitez iz srednjevjekovnih priča vidao rane i zaustavljao “krvarenje”. I, uspio je. Savladao je tada Frica, ali ostavio veliku sumnju da li će moći da nastavi takmičenje.

U cijeloj toj situaciji drznuli su se mnogi da, tobože, posumnjaju u Novakovu povredu, da dovedu u pitanje njegovu iskrenost. Eto, Novak je pri vođstvu od 2:0 u setovima odlučio da siumulira povredu!? Čak je i sam Fric nakon meča izjavio da ne vjeruje da je Novak baš bio toliko povrijeđen, te da se radilo o teškoj povredi on bi sigurno odustao. Čini se da su sve te priče dale dodatni motiv Đokoviću da stisne zube, postane gluv na komentare okolo i iz inata opet bude najbolji. Scenario kakav je, čini se, mnogo puta do sada viđen i mnogo puta do sada nije prošao, jer je Đoković postao imun na “bočne vjetrove”.

Smogao je snage Đoković i izašao na megdan Milošu Raoniću u osmini finala, povreda je bila još tu, ali je Novak, izgleda, našao način da sa njom živi i što je najvažnije, pobjeđuje. Nakon tog meča Novak je opet probudio zvijer u sebi. Osjetio je to na svojoj koži Aleksander Zverev u četvrtfinalu. Vidio je Njemac polomljen Novakov reket u rukama, vidio je njegovu nervozu, loš momenat, ali nije našao formulu da skine skalp najboljem na svijetu.

Sve nakon tog meča bilo je kao bajka za Đokovića. Neki su mislili da je Aslan Karacev, senzacija iz Rusije, nagazna mina za Đokovića u polufinalu, ali, svi su se opet grdno prevarili. Odigrao je Đoković još jedan savršen meč, otišao u finale u kome je održao čas tenisa nadolazećoj snazi svjetskog tenisa, Danilu Medvedevu.

Kralj tenisa je još jednom krunisan tamo gdje se osjeća kao svoj na svome. Pokazao je da je mentalna, ali i fizička gromada. I kao što na početku teksta rekosmo, Baš Čelik nije definicija Novakove teniske bajke, Baš Čelik je definicija Novaka kao čovjeka, igrača “otpornog na metke”, igrača spremnog da se podigne iz pepela i dosegne zvijezde.

Sada ostaje da čekamo novo veliko tenisko takmičenje, nove “bočne vjetrove” i vrlo vjerovatno starog Novaka koji izlazi na kraj i sa protivnikom, ali i sa svim ostalim preprekama van terena, pa bile to linijske sudije koje stradaju od udarca lopte, vječiti kritičari njegove igre i ponašanja, ili pak publika, oštro polarizovana na Novakove, Rafine i Rodžerove simpatizere.